KRENIMO ZAJEDNO

Tri temeljna oblika

• Omisija (ispuštanje glasa) — potpuni izostanak glasa na mjestu gdje bi se prirodno trebao nalaziti. Uobičajen je u ranim fazama razvoja govora, no ako ustraje, znatno narušava razumljivost.Umjesto riba dijete izgovara iba, umjesto sunce izgovara unce.
• Supstitucija (zamjena glasa) — zamjena glasa koji se još nije razvio drugim glasom koji dijete već ima u svom sustavu, najčešće jednostavnijim za izgovor.Zamjena glasa R glasom L pa trava postaje tlava, ili zamjena glasa Š glasom S pa šuma postaje suma.
• Distorzija (izobličenje glasa) — glas se izgovara, ali njegov akustički dojam i način proizvodnje odstupaju od standardnog izgovora. Najpoznatiji su primjeri distorzije glasova iz skupine sigmatizama (S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ).Interdentalni izgovor, u kojem dijete pri izgovoru glasa S gura jezik među zube i stvara šuštav zvuk.

Razvoj artikulacije ima svoj prirodni slijed i svaka dob donosi određene očekivane glasove. Javite se u sljedećim situacijama:

• S 3 godine — ako je djetetov govor općenito nerazumljiv široj okolini te ako nedostaju ili su izobličeni jednostavniji glasovi poput P, B, M, N, T, D, K, G.
• S 4 do 4,5 godine — ako dijete i dalje izostavlja ili zamjenjuje glasove S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, ili ako pri izgovoru gura jezik među zube.
• S 5 godina — ako glas R još nije usvojen ili se izgovara nepravilno.
• Prije polaska u školu — ako dijete do šeste godine nema potpuno čist izgovor svih glasova hrvatskoga jezika.

Slušajte svoju intuiciju: ako primijetite da se dijete muči s izgovorom, izbjegava govoriti jer uočava vlastitu pogrešku ili vas jednostavno brine razvoj njegova govora, pravovremena procjena i rana intervencija daju najbrže i najtrajnije rezultate.

U osnovi jezičnog razvoja nalaze se dvije komponente: jezično razumijevanje (receptivni jezik) i jezična proizvodnja (ekspresivni jezik). Ovisno o tome koja je pogođena, razlikujemo:

Oblici jezičnih odstupanja

• Ekspresivne jezične teškoće — dijete dobro razumije sve što mu se govori, no ima znatnih problema u vlastitom izražavanju. Bori se s pronalaženjem riječi, slaže gramatički nepravilne ili prejednostavne rečenice i teško prepričava događaje.Umjesto Dječak je u parku pao s ljuljačke i gorko plakao, petogodišnjak izgovara On… tamo… pasti… ajme uz intenzivno pokazivanje rukom, jer ne može brzo dozvati potrebne riječi.
• Receptivne jezične teškoće — smanjena sposobnost razumijevanja značenja izgovorenih riječi, naloga ili priča. Budući da razumijevanje prethodi proizvodnji, te se teškoće u pravilu odražavaju i na djetetov govor.Roditelj daje složeni nalog Idi u sobu, uzmi crvenu jaknu i stavi je na stol, a dijete izvede samo posljednju radnju ili stoji zbunjeno jer je prepoznalo tek pojedine riječi (soba, stol).
• Mješoviti receptivno-ekspresivni jezični poremećaj — najčešći oblik kod primarnih jezičnih teškoća, poput razvojnoga jezičnog poremećaja (RJP), gdje dijete istodobno ima izazove i u razumijevanju poruka i u oblikovanju vlastitog izričaja.

Jezik je temelj cjelokupnog spoznajnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, pa je važno reagirati na prve znakove kašnjenja:

• Između 18 i 24 mjeseca — ako dijete ne reagira na svoje ime, ne razumije jednostavne svakodnevne naloge (npr. Daj loptu, Dođi ovamo) ili ne koristi nijednu smislenu riječ s namjerom komunikacije.
• S 2 do 2,5 godine — ako ima iznimno siromašan rječnik (manje od 20 – 50 riječi), ne spaja dvije riječi u jednostavnu rečenicu (npr. Daj vode, Auto ide) ili prvenstveno komunicira gestama i plačem.
• S 3 godine — ako ne razumije jednostavna pitanja (Tko? Što? Gdje?), govori riječima koje nisu povezane u rečeničnu strukturu ili ne može razumjeti kratke priče prilagođene dobi.
• S 4 do 5 godina — ako koristi vrlo kratke i gramatički nepravilne rečenice (izostavlja veznike, teže savladava rod, broj i padež), teško pronalazi riječi ili ne može smisleno prepričati kratak događaj iz vrtića.

Rano prepoznavanje i pravovremena logopedska podrška omogućuju djetetu da premosti jezične prepreke, razvije samopouzdanje u komunikaciji i stvori stabilne temelje za kasniji školski uspjeh.

Fonološka odstupanja očituju se kroz dosljedne uzorke pogrešaka koje nazivamo fonološkim procesima. Kada ti procesi ustraju izvan očekivane razvojne dobi, govorimo o fonološkom poremećaju.

Tri temeljna oblika

• Poremećaji strukture riječi — dijete izostavlja cijele slogove ili pojedine glasove, osobito u suglasničkim skupinama, kako bi si olakšalo strukturu riječi.Umjesto zvijezda izgovara vjeza (skraćivanje suglasničkog skupa), umjesto cipela izgovara pela (izostavljanje nenaglašenog sloga).
• Supstitucijski procesi — dijete sustavno zamjenjuje cijelu skupinu glasova drugom skupinom, prema mjestu ili načinu tvorbe. Iako glas može izgovoriti izolirano, u riječima ga mijenja.Zamjena glasova K i G glasovima T i D, pa kuća postaje tuća, a grana postaje drana.
• Asimilacijski procesi — jedan glas u riječi pod utjecajem susjednog glasa mijenja svoja obilježja kako bi cijela riječ postala jednostavnija za izgovor.Umjesto patka dijete izgovara tatka — glas P poprima obilježja glasa T koji slijedi.

Fonološki procesi prirodan su dio ranog razvoja govora, ali s vremenom moraju spontano nestati. Ako ustraju, izravno ugrožavaju razvoj fonološke svjesnosti — ključnog preduvjeta za savladavanje čitanja i pisanja.

• S 3 godine — ako je govor iznimno nerazumljiv čak i članovima uže obitelji te ako dijete izostavlja početne ili završne suglasnike u većini riječi.
• S 3,5 do 4 godine — ako i dalje sustavno skraćuje višesložne riječi, izostavlja glasove iz suglasničkih skupova (npr. st-, sp-, tr-) ili zamjenjuje stražnje glasove prednjima (K/G u T/D).
• S 5 godina — ako su fonološki procesi i dalje prisutni u rečeničnom govoru te ako dijete teško uočava prvi ili zadnji glas u riječi, rimuje ili rastavlja riječi na slogove.
• Prije polaska u školu — ako ne može svjesno raščlaniti riječ na glasove (npr. prepoznati da se PAS sastoji od P-A-S) ni spojiti izgovorene glasove u riječ. Bez razvijene fonološke svjesnosti dijete će u školi imati znatnih poteškoća s usvajanjem čitanja i pisanja, uz rizik za pojavu disleksije i disgrafije.

Ranim prepoznavanjem fonoloških odstupanja i pravovremenim tretmanom djetetu se pomaže da pravilno organizira glasovni sustav te spremno i sigurno dočeka školske izazove.

Najčešći su oblici disleksija (teškoće u čitanju) i disgrafija (teškoće u pisanju), koji se vrlo često javljaju u kombinaciji s disortografijom (teškoće u primjeni pravopisnih pravila). U njihovoj je osnovi najčešće nedovoljno razvijena fonološka svjesnost te izazovi u vizualno-prostornoj obradi i radnom pamćenju.

Temeljni oblici

• Disleksija — teškoće u dekodiranju i prepoznavanju slova — dijete se bori s povezivanjem glasa i pripadajućeg slova. Čitanje je sporo, rascjepkano i zahtijeva izniman trud, pri čemu je znatno narušeno i razumijevanje pročitanog.Zamjena vizualno sličnih slova (b – d, m – n, p – q), zamjena zvučno sličnih slova (t – d, k – g) ili preskakanje slova i slogova.
• Disgrafija — teškoće u grafomotoričkoj izvedbi i oblikovanju slova — izražene poteškoće u samom činu pisanja. Pismo je neuredno, teško čitljivo i neujednačeno, a proces pisanja fizički zamoran i spor.Zrcalno pisanje slova (E, S) i brojki (3, 6) izvan očekivane dobi, neujednačena veličina slova u istoj riječi, nestabilno održavanje linije teksta te grčevit hvat olovke.

Iako se dijagnoza disleksije i disgrafije formalno postavlja u školskoj dobi, obično krajem drugoga ili tijekom trećeg razreda, prvi se pokazatelji rizika mogu uočiti već u predškolskom razdoblju.

• U predškolskoj dobi (5 do 6 godina) — ako dijete ima izražene poteškoće s fonološkom svjesnošću: ne prepoznaje rimu, ne uspijeva izdvojiti prvi ili zadnji glas u riječi, teško pamti pjesmice ili ima izražene poteškoće u finoj motorici (odbija crtati, nepravilno drži olovku).
• U 1. razredu — ako nakon nekoliko mjeseci nastave s iznimnim naporom usvaja slova, sporo povezuje glasove u slogove, zrcalno piše većinu slova, teško pamti vizualni izgled slova ili pokazuje jak otpor i strah od čitanja naglas.
• U 2. i 3. razredu — ako je čitanje i dalje izrazito sporo i bezizražajno, bez intonacije i razumijevanja, ako dijete pri čitanju nagađa završetke riječi, u diktatu izostavlja cijele slogove te radi neuobičajeno velik broj pravopisnih pogrešaka unatoč učenju.

Rano prepoznavanje rizičnih čimbenika i pravovremeno uvođenje logopedskih strategija i prilagodbi u školi ključni su za očuvanje djetetova samopouzdanja i postizanje njegova punog akademskog potencijala.

U osnovi poremećaja tečnosti nalazi se složena interakcija neurofizioloških, genetskih, jezičnih i emocionalnih čimbenika.

Dva temeljna oblika

• Mucanje — nevoljni prekidi u kontinuitetu govora koji se očituju ponavljanjem, produživanjem ili blokadama pojedinih glasova, slogova ili riječi. Često je praćeno mišićnom napetošću u licu ili tijelu te strahom od govora.Ponavljanje: M-m-m-mama, daj mi l-l-loptu.
  Produživanje glasa: Ssssssunce sja.
  Blokade: potpuna nemogućnost istiskivanja zraka i glasa u trajanju od nekoliko sekundi, uz uočljivu napetost usana ili vrata.
• Brzopletost — izrazito brz i neujednačen govor, koji pritom postaje rascjepkan, neujednačen i često nerazumljiv okolini. Za razliku od mucanja, osoba s brzopletošću najčešće nije svjesna koliko nerazumljivo govori i nema mišićne napetosti ni straha od govora.

Netečnost se uočava vrlo rano, najčešće između 2. i 5. godine, kada se javlja tzv. razvojna netečnost — faza fiziološke neusklađenosti između brzine misli i govorne realizacije. Važno je razlikovati razvojnu netečnost od početnog mucanja ili brzopletosti.

• Ako netečnost traje dulje od 6 mjeseci — bez obzira na dob, ako ponavljanja ili zastoji ne prolaze spontano nego se pojačavaju.
• Ako uočite napetost ili fizičke reakcije — ako dijete pri izgovoru napinje mišiće lica, stišće šake, gubi dah, koluta očima ili radi nevoljne pokrete glavom kako bi izguralo riječ.
• Ako dijete reagira na vlastiti govor — ako počne izbjegavati pojedine riječi, odustaje od govora, frustrirano je, pokriva usta rukom ili kaže Ja ne znam pričati.
• S 4 do 5 godina pri prebrzom govoru — ako je govor zbog brzine izrazito nerazumljiv široj okolini, dijete teško organizira misli i stalno upada u riječ drugima bez svijesti o vlastitom tempu.
• Ako u obitelji postoji povijest mucanja — genetska sklonost povećava rizik da se početna netečnost razvije u trajnije mucanje.

Rana intervencija pruža djetetu i roditeljima stručnu podršku i konkretne komunikacijske strategije kojima se uspješno sprječava učvršćivanje mucanja te vraća lakoća svakodnevnog govora.

Važno je naglasiti: višejezičnost sama po sebi ne uzrokuje jezične poremećaje. Ako dijete ima primarni jezični poremećaj, on će se očitovati u svim jezicima kojima je izloženo, a ne samo u jednome.

Modeli usvajanja i uobičajene pojave

• Simultano usvajanje — dijete od rođenja odrasta uz dva jezika (npr. otac govori jedan, majka drugi, ili se kod kuće govori jedan, a u okolini drugi) i usvaja ih prirodno i paralelno.Uobičajena pojava: miješanje jezika u istoj rečenici (code-switching). Sasvim prirodna faza u kojoj dijete posuđuje riječ iz jezika kojem lakše pristupa, npr. Mama, ja sam danas u vrtiću play-ao s autićem.
• Sukcesivno usvajanje — dijete je do 2. ili 3. godine izloženo primarno materinskom jeziku, a zatim ulaskom u vrtić ili preseljenjem počinje usvajati drugi jezik.Uobičajena pojava: faza tišine, koja može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Dijete intenzivno sluša i upija drugi jezik, ali još ne govori dok ne stekne dovoljno samopouzdanja.
• Prividno kašnjenje u rječniku — višejezična djeca u ranoj dobi mogu imati manji broj riječi u jednom pojedinačnom jeziku nego jednojezični vršnjaci. Kada se zbroje riječi iz oba jezika, rječnik je jednak ili bogatiji.

Razvoj višejezičnog djeteta procjenjuje se uvažavajući oba jezika, pa je važno ne zamijeniti prirodne faze usvajanja sa stvarnim jezičnim teškoćama.

• Ako teškoće postoje u svim jezicima — ako dijete slabo razumije i teže se izražava i na materinskom jeziku, a ne samo na novom.
• S 2 do 2,5 godine — ako ne spaja dvije riječi u cjelinu ili ima izrazito siromašan rječnik u oba jezika zajedno te se uglavnom oslanja na geste i plač.
• Ako postoje izražene poteškoće u razumijevanju — ako ne razumije jednostavne naloge ili pitanja prilagođena dobi na jeziku koji se najviše govori kod kuće.
• Ako se dijete izrazito povlači i frustrira — ako dulje vrijeme izbjegava komunikaciju u vrtiću ili školi, pokazuje jak otpor prema govoru ili gubi već usvojene riječi u materinskom jeziku.
• Prije polaska u školu — ako teže savladava predvještine čitanja i pisanja, odnosno fonološku svjesnost, na jeziku na kojem će se odvijati nastava.

Odrastanje u višejezičnom okruženju bogatstvo je koje treba podržati. Pravilnim smjernicama, podrškom materinskom jeziku kod kuće i stručnom procjenom po potrebi djetetu pomažemo da razvije puni potencijal u svim jezicima.

Poruka iz mozga ne uspijeva pravilno poslati precizne upute govornim organima kako i kojim se slijedom trebaju pomaknuti da bi se oblikovao čist i tečan govor.

Tri ključna simptoma

• Nekonzistentne pogreške u izgovoru — dijete istu riječ ili glas izgovara na više različitih načina pri svakom pokušaju, a pogreške se ne ponavljaju po istom pravilu.Riječ voda dijete u istom danu može izgovoriti kao oda, zatim voba, pa u sljedećem pokušaju dota.
• Narušen prozodijski ritam govora — govor zvuči neprirodno, robotski ili monotono. Dijete teže naglašava prave slogove ili radi neobične pauze između slogova i riječi.Pri izgovoru riječi čokolada dijete jednako naglašava svaki slog (ČO-KO-LA-DA) ili napravi dugu pauzu usred riječi (čoko… lada).
• Opipljiv trud i traženje položaja ustima (groping) — vidljiv je napor i fizičko namještanje usana i jezika prije nego što dijete uopće uspije istisnuti glas. Zna što želi reći, ali se muči naći pravi pokret.Pri pokušaju izgovora riječi pas dijete nekoliko puta otvara i zatvara usta, pomiče jezik lijevo-desno i namješta usne bez ispuštanja zvuka.

Dječja govorna apraksija ne prolazi spontano i ne rješava se uobičajenim vježbama za artikulaciju, zbog čega je rana i točna dijagnoza od presudne važnosti.

• U ranoj dobi (do 2. godine) — ako dijete izrazito rijetko guguće ili tepa, ima vrlo siromašan repertoar glasova (uglavnom samoglasnike) ili općenito komunicira bez uporabe govora.
• S 2 do 3 godine — ako razumije gotovo sve što mu se govori, ali koristi iznimno mali broj riječi, teško imitira jednostavne riječi na zahtjev i znatno se oslanja na geste.
• S 4 godine i više — ako je govor izrazito nerazumljiv čak i najbližoj obitelji, ako dulje i složenije riječi izazivaju znatno više pogrešaka te ako se dijete fizički muči i namješta usta pri izgovoru.
• Ako uobičajena terapija ne daje rezultate — ako dijete već pohađa klasične vježbe artikulacije, ali ne uspijeva usvojiti ni automatizirati izgovor pojedinih glasova u riječima.

Apraksija zahtijeva specifičan i intenzivan logopedski pristup usmjeren na motoričko učenje i ponavljanje pokreta. Pravovremenom stručnom podrškom djetetu pomažemo da postupno i sigurno izgradi temelje za tečnu i razumljivu komunikaciju.

Uzroci su najčešće moždani udar, traumatske ozljede glave, tumori mozga ili infekcije središnjega živčanog sustava. Važno je naglasiti da afazija nije poremećaj inteligencije niti intelektualni pad — osoba s afazijom i dalje ima svoje misli, sjećanja i emocije, ali joj je narušena sposobnost prijenosa tih misli u riječi i razumijevanja okoline. Afazija može zahvatiti sve jezične modalitete: govor, razumijevanje, čitanje i pisanje.

Temeljni oblici

• Ekspresivna (Brocina, motorička) afazija — osoba u velikoj mjeri razumije što joj se govori, ali ima izražene poteškoće u vlastitoj proizvodnji govora. Govor je spor, isprekidan i zahtijeva izniman napor, a rečenice se svode na ključne riječi, u tzv. telegrafskom stilu.
• Receptivna (Wernickeova, senzorička) afazija — primarno je oštećeno razumijevanje govora. Osoba govori tečno, s prirodnom intonacijom i ritmom, no govor je sadržajno prazan, pun pogrešnih riječi ili izmišljenih kovanica. Najčešće nije svjesna da je okolina ne razumije.
• Globalna afazija — najteži oblik, u kojem su izrazito oštećeni i razumijevanje i proizvodnja govora. Osoba najčešće može izgovoriti samo pojedinačne automatizirane slogove ili povike, uz znatna ograničenja u čitanju i pisanju.

Rehabilitacija započinje što je ranije moguće, u pravilu već u bolničkom okruženju čim je zdravstveno stanje stabilno. U Kabinet Potjeh javite se nakon završetka bolničkog liječenja ili primarne rehabilitacije:

• Odmah po povratku kući — kako bi se bez prekida nastavila intenzivna jezično-govorna terapija. Prvih šest mjeseci do godinu dana nakon oštećenja mozga razdoblje je najbržeg oporavka i neuroplastičnosti.
• Kod poteškoća s pronalaženjem riječi (anomija) — ako se osoba često blokira u razgovoru, ne može se sjetiti naziva svakodnevnih predmeta ili imena bližnjih.
• Kod težih odstupanja u čitanju i pisanju — ako osoba više ne može pročitati kratak tekst, potpisati se ili napisati jednostavnu poruku, što znatno utječe na njezinu samostalnost.
• Za podršku i edukaciju obitelji — logoped osigurava obitelji konkretne smjernice i alternativne komunikacijske strategije (slikovne mape, geste, digitalne aplikacije) kako bi se smanjila izolacija i frustracija.

Pravovremena, kontinuirana i stručna terapija ključan je čimbenik u obnavljanju jezičnih funkcija, vraćanju samostalnosti i ponovnom uključivanju osobe u obiteljski i društveni život.

Mišići odgovorni za disanje, fonaciju, rezonanciju i artikulaciju postaju slabi, usporeni, spastični ili loše koordinirani. Dizartrija se može javiti u odrasloj dobi (moždani udar, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, ALS, ozljede glave) ili u dječjoj dobi, najčešće u sklopu cerebralne paralize.

Temeljni oblici

• Spastična dizartrija — mišići govornih organa su zgrčeni i kruti. Govor je usporen i zahtijeva velik napor, a glas zvuči napeto, stisnuto i promuklo.Osoba izgovara rečenicu izrazito polako, s dojmom da istiskuje svaki glas, pri čemu su samoglasnici i suglasnici izobličeni zbog smanjene pokretljivosti jezika.
• Flakcidna dizartrija — izražena slabost i smanjen tonus mišića. Glas zvuči tiho, dahtavo i izrazito nosno jer meko nepce ne zatvara prolaz prema nosu.Pri izgovoru riječi poput kava ili pismo zrak znatno bježi kroz nos, pa govor zvuči mutno, tromo i slabo čujno.
• Ataktična dizartrija — nastaje kod oštećenja malog mozga. Pokreti govornih organa su nespretni i neusklađeni, a govor zvuči isprekidano, s naglim i nepredvidivim promjenama u glasnoći i ritmu.Osoba u istoj rečenici nejednako naglašava slogove (Do-ŠAO sam DA-nas), uz neočekivane stanke i varijacije u jačini glasa.

Dizartrija znatno narušava razumljivost govora i kvalitetu života, pa je logopedska podrška usmjerena na jačanje, koordinaciju i kompenzaciju govornog aparata.

• Nakon neurološkog događaja — odmah po stabilizaciji stanja, kako bi se procijenila pokretljivost artikulacijskih organa, kapacitet disanja i razumljivost govora.
• Kod progresivnih promjena u kvaliteti glasa i govora — ako glas postupno postaje sve tiši i promukliji, ako osoba brzo gubi dah tijekom razgovora ili joj je govor s vremenom sve nerazumljiviji okolini.
• Kod teškoća s gutanjem (disfagija) — isti mišići sudjeluju u govoru i gutanju, pa je dizartrija često praćena zagrcavanjem, kašljanjem tijekom jela ili zadržavanjem hrane u ustima.
• Kod smanjene razumljivosti u svakodnevnoj komunikaciji — kada osoba mora više puta ponavljati istu rečenicu da bi je okolina razumjela, što vodi odustajanju od razgovora, frustraciji i socijalnom povlačenju.

Ciljanim vježbama disanja, fonacije, artikulacije i kontrole tempa govora — ili uvođenjem alternativnih oblika komunikacije — tretman u Kabinetu Potjeh pomaže osobi da zadrži ili vrati maksimalnu moguću razumljivost i samostalnost.